Dimitrije Golubović je učenik trećeg razreda Gimnazije „Bora Stanković“ u Nišu jedan je od predstavnika Srbiije na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi iz filozofije koja se održava od 11. do 14. maja u Grčkoj. Vizu za ovo takmičenje Dimitrije je dobio na državnom takmičenju srednjoškolaca iz filozofije u martu u Požarevcu kada je osvojio prvo mesto i zlatnu medalju.
Ponosan je na rezultat koji je postigao na ovom takmičenju posebno zbog toga što je konkurencija bila jaka jer se za nagradu takmičilo 47 učenuka iz isto toliko škola. Raduje ga što su srednjoškolci sve više zainteresovani za ovu nauku i što se se broj mladih koji se takmiče iz filozofije povećava iz godine u godinu. Podsećanja radi Dimitrije je i kao učenik drugog razreda gimnazije učestvovao na državnom takmičenju iz filozofije i ovo je njegovo drugo učešće.
Pored Dimitrija Srbiju će na Međunarodnoj olimpijadi iz filozofije predstavljati i Nikola Petrović iz Valjevske gimnazije. Na ovogodišnjoj Olimpijadi učestvovaće 100 takmičara iz 50 zemalja.
Kada se radi o Dimitriju Goluboviću iznenađenje zbog uspeha koji postiže na takmičenjima iz filozofije utoliko je veće jer ovaj predmet sluša tek u četvrtom razredu. Prema pobedama ga vodi ljubav prema ovom predmetu koja potiče iz kuće i od malih nogu jer je njegova majka profesor filozofija. U pripremama za takmičenja ona mu je velika podrška.
„Ljubav prema filozofije kod mene se rodila jako rano. Svako dete je radoznalo i postavlja pitanja. Potrebno je samo da mu se pruži platforma u tom postavljanju pitanja i to vas nekako dovede do filozofije. Imao sam sreću da je moja majka završila filozofiju, predavala je i ima obilje literature a uvek je spremna za razgovar i onda mi je ona pomagala u tome, posebno pri vežbanju pisanja eseja. Pomoć sam imao i od profesorke u školi Tijane Đergović Antić“, kaže Dimitrije.
Takmičenje iz filozofije je jedinstveno i po tome što se održava samo na državnom nivou.
„Takmičenje iz filozofije sastoji se od pisanja eseja na odabranu temu. Uglavnom dobijamo četiri teme koje pokrivaju različite oblasti iz filozofije. Biramo jednu temu i pišemo esej na engleskom jeziku tako da ovo takmičenje od nas iziskuje i dobro poznavanje engleskog jezika. To nije slučajnost jer se na taj način pripremamo za međunarodno takmičenje koje je, takođe, na engleskom. Tako se na takmičenju u Srbiji pripremamo i za olimpijadu“, kaže Dimitrije.
Dodaje da za izradu eseja takmičari imaju četiri sata. Eseji se ocenjuju po više kriterijuma.
„Očenjuje se koliko je naše filozofsko razumevanje, koliko smo originalni u odgovoru na zadatu temu, da li imamo dobre argumente, da li je dobra struktura eseja, da li smo pokrili samu temu ili smo promašili. Autori dva najbolja rada odlaze na Međunarodnu olimpijadu iz filozofije. Ove godine sam pisao esej na Aristotelovu temu „Poznavanje neke činjenice drugačije je od razumskog poznavanja neke činjenice“. U prvom delu eseja sam se bavio Kantom, a nakon toga Lokom i povezao sam tu temu sa njihovim učenjima, sve to spojio i uklopio“, priča Dimitrije koji dodaje da su mu omiljeni filozofi Kant, Fihte, Hegel, a posebno Vitgenštajn.
Dimitrije kaže da je pisanje eseja za njega u početku bilo jako teško.
„Bio sam mišljenja kada dobijem citet nekog filozofa da je u tom citetu sve rečeno i nisam znao šta više da dodam. Delovalo mi je uzaludno da, ako neko može u jednoj rečenici da kaže sve, zašto bih ja o tome dalje razglabao. Vremenom sam shvatio da nije ključ u tome da i ja kažem nešto tako koncizno nego naprosto da dam neki pregled i nešto sopstveno i originalno u tom svom tumačenju. Kada sam to shvatio sve je postalo lakše. Struktura eseja, međutim, zahteva koncentraciju od početka do kraja jer neko ko piše mora da uradi to dovoljno dobro kako bi neko ko čita mogao to da isprati“, jasan je Dimitrije.
Dodaje da je filozofija za njega neka vrsta izazozova.
„Filozofija u početku zahteva od nas puno toga. Postavljamo mnoga pitanja i razmišljamo o njima pokušavajući da pronađemo odgovor.Kada se suočimo sa filozofijom naiđemo na mnogo odgovara na ista ta pitanja kroz imena filozofa, kroz filozofske škole, a to zahteva mnogo rada i truda. Stekao sam mišljenje da sva pitanja koja postavljamo, a do orgovora ponekad ne možemo da dođemo, možmo da pronađemo kod nekih filozofa. Ni oni nisu došlo do konačnih ali su neki našli bar neke zadovoljavajuće odgovore na sva ta pitanja. Naravno, u filozofiji ni jedan odgovor nije potpun“, dodaje Dimitrije.
Dodatni podatak koji može običnog posmatrača cele ove priče da zbuni je i to da je Dimitrije učenik specijalnog IT odeljenja. Čini se da pomalo neprirodnim da se jedan IT-evac bavi filozofijom, ali je Dimitrije uspeo i tu da pronađe odgovarajuću vezu.
„Za mene i tu postoje dodirne tačke. Filozofija je u svemu po malo, ima je u svakoj nauci kao neka vrsta osnove. IT je za mene puko razmišljanje, naravno tu su i programski jezici i okruženja, ali sve je to samo dodatak toj osnovi razmišljanja. Filozofija je samo razmišljanje koje je produbljeno ili okrenuto nečemu drugom. Princip i ideja razmišljanja ostaje ista“, zaključuje Dimitrije Golubović.