Na klinici za urgentnu medicinu VMA u Beogradu, u 81. godini preminuo je glumac Tanasije Uzunović, 10. marta 2023.
Potiče iz poznate niške porodice Uzunović. Pradeda Tasko, čije ime nosi, vojevao je pod Milošem Obrenovićem (1877/78) u ratu za oslobođenje porobljenih krajeva južne i istočne Srbije. Osnovnu i srednju umetničku školu završio u Nišu, zatim postao član amaterskog pozorišta.
Uprkos želji da postane slikar i opiranju da upiše glumu, ipak je došao u Beograd na Akademiju za pozorište, film i televiziju.
Bio je najpre član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a zatim prešao u Narodno pozorište, u kome je 2005. penzionisan.
Igrao je u preko sedamdeset filmova. Debitovao je 1967. u TV drami Oh, divljino, a na filmu 1967. u delu Koraci kroz maglu Žorža Skrigina
Međutim, ostaje prvorazredni pozorišni glumac. Igrao je u preko sto predstava. Pored ostalog, predstavu Žitije svetog Simeona izveo je osamdesetih godina u Sabornoj crkvi, prvi pozorišni komad izveden u pravoslavnom hramu.
Krajem devedesetih godina 20. veka gostuje i u Narodnom pozorištu u Nišu, gde igra zapažene uloge u predstavama Koštana i Je li bilo kneževe večere Vide Ognjenović u režiji Kokana Mladenovića i drugim predstavama.
Dugo ga potom nije bilo ni na malom ekranu, ni na velikom platnu, da bi u punom glumačkom, medijskom svetlu zasijao u TV seriji Moj rođak sa sela Marka Marinkovića (2008/ 2009). Uloga deda Rajka (Maleševića) posle gotovo petnaest godina vratila ga je u žižu medijske pažnje.
Početkom 2020. na programu RTS, Tanasije Uzunović je narator u serijalu od petnaest epizoda Istorija Niša, u kojem je sa niškim autorima dočarao bogatu istorija Niša od praistorije do danas.
Dobitnik je više nagrada, među kojima se posebno izdvajaju Oktobarska i Sterijina nagrada, Pečat Narodnog pozorišta, koji se po odluci upravnika, dodeljuje povodom posebnog doprinosa životu i radu Narodnog pozorišta (2021). (D.V., izvod iz EZLN 2.)