Sveti mučenik Kodrat rodi se u gradu Korintu i bi odgajen na ovaj način: za vreme velikog gonjenja hrišćana od strane neznabožnih careva i knezova, kada su ispovednici Hristovi na razne načine i ljuto mučeni i ubijani, mnogi hrišćani napuštahu gradove, kuće i imanja svoja, i bežahu i krijahu se po pustinjama i gorama i pećinama zemaljskim, jer su više voleli da žive sa zverovima nego sa bezbožnim idolopoklonicima, samo da bi besprekorno sačuvali svetu veru svoju u Hrista Gospoda svog. U ta strašna vremena pobožna žena Rufina u gradu Korintu pobeže u pustinju iz straha od mučitelja, i krijaše se potucajući se po neprolaznim mestima. Ona beše bremenita kada pobeže iz grada. I kad dođe vreme da rodi, ona u pustinji rodi muško dete, i posle nekoliko dana umre. No Bog koji daje hranu svakom telu i pruža ruku svoju i milošću obasipa svako živo stvorenje, ne ostavi bez svoga staranja ni ovo siroto odojče u pelenama, nego mu postade i otac i majka, i vaspitač i hranitelj. Jer zapovedi oblacima svojim, te se spuštahu odozgo i slatku rosu točahu u usta odojčetu. I tako ga hranjahu kao mlekom ili medom dok ne odraste toliko da se samo hrani pustinjskim zeljem. I življaše u pustinji slično svetom Jovanu Krstitelju: Bogom hranjen, i svetim Duhom rukovođen i učen bogoviđenju.
Kada već postade junoša, nađoše ga neki hrišćani i odvedoše u grad. Tamo ga dadoše na nauke, i on izuči lekarstvo. I lečaše bolesnike, ne toliko prirodnim lekovima, koliko blagodaću danoj mu s neba. No iz detinjstva naviknut na pustinjačko bezmolvije, molitveno tihovanje i voleći usamljenost i bogorazmišljanje, on se udaljavaše iz grada, i provođaše po gorama i pustinjama mnoge dane, pa i godine. U grad bi dolazio, kada su to potrebe zahtevale. Jer isceljujući telesne bolesti lekarstvom a duševne neduge rečju Božjom, on svima postade potreban i koristan. Ali se u gradu nije dugo zadržavao, nego se vraćao u svoju milu pustinjačku usamljenost, u kojoj se i starosti približi. A oni koji ga u Hristu ljubljahu, oni i u pustinju dolažahu k njemu, želeći da se naslađuju i duhovno koriste gledanjem svetiteljskog lica njegovog i slušanjem bogonadahnutih reči njegovih. Takvi behu Kiprijan, Dionisije, Anekt, Pavle i Kriskent, koji i postradaše zajedno sa njim za Hrista Gospoda.
A stradanje njihovo bi na ovakav način: od bezbožnog cara Dekija dođe u Korint vojvoda Jason da muči i ubija hrišćane. I hvatajući hrišćane, on ih bacaše u tamnicu. Tada bi uhvaćen i sveti Kodrat sa blaženim prijateljima svojim: Kiprijanom, Dionisijem, Anektom, Pavlom i Kriskentom, i bačen u tamnicu s njima i sa mnogim drugim hrišćanima.
Posle nekoliko dana vojvoda Jason izvede na svoj bezbožni sud hrišćane iz tamnice. Meću njima beše najstariji sveti Kodrat. On iđaše napred kao vojvoda tog odabranog puka Hristovog, gotov da neustrašivo odgovara mučitelju mesto svih. I stade mučitelj govoriti svetom Kodratu ovako: Kodrate, šta te je zaludelo, te dobrovoljno hoćeš da predaš sebe na tako strašne muke? Našta se nadaš, izabirajući sebi neustrašivo tamnicu i okove, i lišavajući sebe otadžbine i prijatelja? Zašto se radije ne pokoriš carskim zakonima i ne pokloniš bogovima, da bi s nama blagovao i do mile volje naslađivao se ovim slatkim životom?
Sveti Kodrat odgovori: Niko koji prirodnog razuma ima neće se odreći ovog slatkog života. No pošto je ovaj život podario Bog, to treba više voleti darodavca nego dar, i vrlinskim životom slaviti i blagodariti tako milostivog darodavca, i našim stradanjem za Njega širiti slavu Njegovu na sve strane. Jer ne treba toliko voleti ovaj kratki život, da bismo, bojeći se da ne izgubimo njega, idolima odavali bogodoličnu čast. I koga to boga možemo proglasiti za boljeg i istinitijeg od Onoga koji nas je od početka obogatio velikim i večnim darovima? A po takvim i tolikim darovima koga možemo priznati za Boga, ako ne jedino Hrista Spasitelja? I ko zaslužuje da bude nazvan Spasiteljem osim Isusa, koji pretrpe za nas muke i smrt? Stoga mi koji želimo da budemo vrlinasti, treba najpre da pretrpimo muke za istinitu veru i pobožnost, a nipošto da odpadamo od vere i pobožnosti. A oni koji se staraju da prelaste i razvrate ljubitelje i revnitelje božanskih tajni, u njih je i namera zla i molitva na greh. Svaki treba da izabere ono što je bolje. No treba biti i obazriv: ne ići odmah za onima koji, izgleda, imaju obličje vrline, nego ih ceniti po delima, jer ako su im, dela zla, oni nanose veliku pogibao. Znaj dakle, mi se držimo pravila naših praotaca, i gredemo onome što je bolje. Zato se nemoj suprotnim razlozima truditi da nas ubediš da Hrista ostavimo i na tvoju stranu pređemo. Jer istina Božja nama je savetnica dobra, i zakoni pobožnosti imaju veliku silu ubedljivosti, i oni nas sjedinjuju sa Bogom. Osim toga, po opštem prirodnom zakonu svi moramo umreti, i niko ne može biti slobodan od zakona smrti. Kada smrtni čas dođe, tada propadaju sva nepravedna dela ljudska i misli, i slava svetska pretvara se u prašinu, a dobra i velikodušna dela i posle smrti donose vrlinskim ljudima večnu slavu. Zato smo mi čvrsti u svojoj dobroj nameri da junački postradamo za Hrista, i tako ostavimo primer onima koji žele da se ugledaju na nas. Jer koji pravo shvataju i veruju, samo se za jedno brinu: da imaju svetle primere za ono što je bolje, koji bi ih vodili ka savršenstvu.
Vojvoda Jason na to reče svetome: Kodrate, ako štuješ onog Boga, čija dobročinstva uživaš od mladosti svoje, dobro činiš, jer se pokazuješ zahvalan. Ali pazi da, propovedajući Hrista koji je bio čovek, ne pripišeš mu naprazno božansku prirodu. Sveti Kodrat odgovori: Ako hoćeš da gnev odbaciš i jarost u krotost pretvoriš, onda ću reći nešto o velikim stvarima, iako to nije lako, a i ja nisam sposoban za to. Vojvoda na to reče: Izloži nam jasno vaše mudrovanje o Hristu. Tada sveti Kodrat reče:
Postanje sveta bi po Božjoj volji: izvrši se Rečju Božjom, i utvrdi se silom Duha Svetog. Otac je dakle blagovoleo, Logos – Sin je svu tvar stvorio, a Duh Sveti je utvrdio. Sve prekrasne i izvrsne stvari sa određenim početkom i krajem Bog Tvorac stvori, da bi oni koji uživaju ta blaga hvalili i slavili Tvorca. On dakle stvori rod ljudski, da bi mu sav vidljivi svet dao u nasleđe. I udunuvši prvome čoveku duh života, uvede ga u raj, mesto neiskazanih sladosti. A on sa svojom stvorenom pomoćnicom, videvši raznolike divne predmete, obradova se, i dobi pravo da se naslađuje rajskim baštama. Nastanjeni od Boga u tako prekrasnom raju, naši praroditelji su smatrali za dužnost da budu zahvalni svome Tvorcu i Dobrotvoru, i stadoše ići putem vrline, držeći zapovest Božju: ne jesti plod samo sa jednog drveta. No lukavi sablaznitelj, đavo, nošen jarošću, sa prevarom u ustima a zlobom u srcu, on od zavisti izrignu na njih otrov što beše u njemu, želeći da ih liši takvog rajskog života: on im, tobož u interesu njihovog dostojanstva, predloži da naruše zapovest Božju; i oni pristadoše na njegov lukavi predlog. I desi se to da oni koji su živeli u raju s Bogom, otpadoše od blagodati Božje, i biše isterani iz raja. Od toga doba, vezani uzama greha, stadoše se zlopatiti u sujetnim željama oni koji pre toga behu učesnici slave Božje. Ali Bog, sažalivši se na svoje sazdanje i milostivo pogledavši na nemoć ljudsku, blagovoli doći k nama bednima i propalima i poživeti s nama, i to obučen u telo a ne nagim Božanstvom Svojim. I to učini, da bi nas odrešio od vražjih okova, oslobodio robovanja smrti, i izbavio od pogibli. Blagovoli dakle Bog, da se Logos Njegov, kad se navrši vreme, useli u prečistu utrobu Djeve Bogorodice, i ovaploćenjem obuče u celog čoveka. A prečista Djeva, zatrudnevši od Duha Svetog, rodi Boga u telu. I tako oči ljudske zaista videše Boga u telu, koga nazivamo Hristom. I tako pokaza sebe ljudskom saznanju On, Bog istiniti, koji se od Djeve istinski obuče u čoveka. I vojujući protivu vlasti đavola, On proširi granice svoga višnjeg carstva, jer obori zakon smrti, božanskom silom raskinu okove smrti, razori ad, i izvede iz njega praroditelje sa mnoštvom njihovih potomaka, i prvi bi nazvan Spasiteljem On koji sve narode i zemlje izbavi od pogibli. I On svima otvori riznice Svoga milosrđa, jer želi da Njegovi darovi postanu svima zajednički. Izbavivši sve od smutnje đavolske, On čuva svoje nasleđe od propasti. Od Njega ništa nije skriveno: ni početak našeg rođenja, ni dužina ili kratkoća našeg života, ni smrtni čas naš. Njemu ništa nije nepoznato, no ono što je Otac svojim zakonima odredio, to sve očigledno sarađuje Sinu. To je taj Hristos koga mi propovedamo; to je taj koji se brine o spasenju roda ljudskog; to je taj koji nam daje neiscrpno bogatstvo blagosti svoje, i koji jeste svagda i svuda, prisustvuje i pomaže onima koji Mu služe.
Vojvoda, iako se divljaše rečima svetog Kodrata, ipak ne hte verovati istini koju ovaj govoraše, i reče: Izgleda mi, Kodrate, da o visokim stvarima govoriš laž, jer Boga uvlačiš u ljudske smutnje, i kažeš da Ga je mogla smestiti devojačka utroba, i nositi, i Hrista roditi. I još kažeš da je On jedini na zemlji Bog, vićen gde nosi telo ljudsko, i da nema drugog istinitog Boga osim Njega.
Sveti Kodrat odgovori: Ne dolikuje bezbožnim ljudima da ispituju tajne vere, jer nije mala stvar saznati to. Niti se to kome lako otkriva. Niti mi dopuštamo nevernicima da razgledaju naše svetinje. Sin Božji dobrovoljno ponizi sebe, spusti se do obličja sluge, i On, koji je Bog, blagovoli postati čovek, da bi nas izbavio iz robovanja đavolu. No ti ove stvari ne možeš razumeti, pošto si pun neverja i bezbožja. I znaj, da nas ni svojim veštim lukavstvom, ni svojom jarosnom pretnjom, nećeš odvojiti od Hrista Gospoda našeg.
Tada vojvoda naredi da vrsnog slugu Hristovog nagog čvrsto biju gvožđem. I bezdušne sluge sa svirepošću ispunjavahu naređenje. A sveti mučenik junački trpljaše. I bijen govoraše mučitelju: Ne znaš li, vojvodo, da sve što biva pod primoravanjem protivno je slobodi i nema silu ubedljivosti? Jer primoravajući nas, ti pokazuješ da si nepravedan nasilnik; a koji savetuje i ubeđuje, pokazuje da je krotak i čovekoljubiv. Zašto nas mukama primoravaš na idolopoklonstvo? Ne nadaj se da ćeš nas nasiljem privući svome bezbožju, i da ćemo se iz straha odreći vere. Pošto ljubimo Hrista, mi ne marimo ni za kakve zavodljive laske, niti obraćamo pažnju na muke kakve god budeš izmislio za nas. Jer nam Hristos sve muke i bolove olakšava nadom na nagradu, i učvršćuje nas da se ne pokorimo protivniku, i čini nas hrabrima i nepobedivima u stradalničkom podvigu.
Još više razjaren, mučitelj naredi da svetitelja obese strmoglavce, i da gvozdenim noktima stružu telo njegovo; pa još vatru ispod njega naložiše, da ga tako peku. Ali on trpeći sve junački, ostajaše nepobediv.
Zatim se vojvoda obrati svetom Kiprijanu, starajući se da ga laskavim rečima pridobije na svoju stranu. No sveti Kiprijan, iako još bejaše mlad, ipak se pripremaše da neustrašivo i junački primi muke. A sveti Kodrat njemu i ostalima koji se s njim spremahu na muke, govoraše: O prijatelji i sapodvižnici moji! Pomislite, kolika su vam blaga ugotovljena od Gospoda! Čest za veru, slava za mučeništvo, a naročito to što se udostojavate milosti Hristove, čija će vam pomoć odmah doći odozgo. Sada dakle valja pokazati svoju nepokolebljivu veru u Hrista. Sada nastaje vreme podviga, da svesrdno ispunite zakon ljubavi, polažući dušu svoju za Ljubljenog; da postanete primer svima koji žele da postradaju za Hrista; da svojim velikim trpljenjem zadivite sve koji posmatraju ovaj prizor. Sada se obelodanjuje razlika između dobrih i rđavih; sada obratite veliku pažnju na održanje vere, da se ne pokažete različiti u verovanju, nego držite jednu veru, jedno ispovedanje, jer vam valja predstati Bogu na sud strašni. Ne napuštajte put vrline, jer ćete već završiti svoje tečenje, i brzo odavde preći ka Hristu. Dobrog Boga ispovedite dobrim srcem! Ne štedite cvet mladosti svoje, jer ćete odmah preći u nestariv život! Pomislite, kraj je tu, a vi kao mladi možete lakše podneti muke za Hrista Boga, jer imate telesnu snagu. Smelo dakle predajte sebe na muke, i junački ih podnesite, da biste, pobedivši vraga, bili proslavljeni od Gospoda i uvršćeni među svete mučenike na nebu. Slušajući reči svetoga Kodrata koje je govorio družini, mučitelj je besneo srcem i odmah naredi da svetog Kiprijana skinu gola, obese, i kao Kodrata biju, stružu i ognjem žegu. Zatim na iste muke stavi Dionisija, za njim Anekta, potom Pavla, najzad Kriskenta, I pošto bi od njih posramljen i pobeđen, on ih osudi da budu bačeni zverovima. A kada zveri ne darnuše svete mučenike, on donese odluku da budu posečeni mačem, ali naredi da ih prethodno vezane za noge vuku ulicama gradskim. I tako sveti mučenici biše vučeni po ulicama, i od neznabožaca, naročito dece njihove, štapovima i kamenjem bijeni, dok ih ne dovukoše na gubilište izvan grada. Tu sveti mučenici, izmolivši malo vremena, pomoliše se usrdno Gospodu, i priklonivši pod mač svete glave svoje, biše posečeni desetog marta 250 godine.
Na tom mestu gde česne glave njihove behu posečene, i zemlja se krvlju njihovom natopi, izbi izvor čiste vode, kao nezaboravni potsetnik gradu Korintu na stradanje svetih mučenika.
Posle pogubljenja svetih šestočislenika: Kodrata, Kiprijana, Dionisija, Anekta, Pavla i Kriskenta, biše i ostali pohvatani hrišćani mučeni i na razne načine pogubljeni, Tako, Dionisije drugi bi nožem zaklan, a Viktorin, Viktor i Nikifor biše u kamenu stupu metnuti, i u njoj istucani; Klavdiju otsekoše i ruke i noge, i on tako skonča; Diodor sam uskoči u oganj koji mu beše pripremljen, i kao u svetlom dvorcu upokoji se s mirom; Serafionu bi glava otsečena; Papije bi u more bačen. Ovi sveti mučenici postradaše od vojvode Tercija, koji dođe posle Jasona. A od vojvode Venusta, koji bi u Korintu posle Tercija, postrada sveti Leonid, koji mnoge i strašne muke pretrpe, pa bi utopljen u moru.
Usto i svete žene, koje u srcima svojim čuvahu pouke svetog Kodrata, ugledajući se na njega, osmeliše se na muke za Hrista: Hariesa, Nunehija, Vasilisa, Nika, Gali, Galina, Teodora, i mnogi drugi, i ljudi i žene, jedni mačem posečeni, drugi u vodi utopljeni, treći na druge načine pogubljeni, prećoše ka Gospodu, i sa svojim predvodnikom i učiteljem svetim Kodratom zajedno u lik svetih Mučenika uvršćeni dobiše pobedničke vence iz ruke Hrista Boga, kome sa Ocem i Svetim Duhom slava vavek, amin.
Izvor spc.rs